Tko to tamo grize?

„Vaše dijete je danas ugrizlo jednog dječaka!“ ili „Jedna djevojčica je danas ugrizla vaše dijete!“, zasigurno nije ono što roditelj želi čuti kada dođe u jaslice po dijete.

Većina djece će se barem jednom naći u situaciji da ugrizu ili budu ugrizena. Neovisno o tome jeste li roditelj djeteta koje grize drugu djecu, roditelj djeteta koje je već nekoliko puta bilo ugrizeno ili pak odgojitelj koji se svakodnevno „bori“ s ugrizima u odgojnoj skupini –  biti u toj ulozi nije ugodno.

Pojava griženja u jasličkim skupinama nije neuobičajena i često izaziva intenzivne emocionalne reakcije i frustraciju odraslih. Roditelji djeteta koje grize mogu osjećati krivnju ili zabrinutost da s djetetom nešto nije u redu i strah od reakcije drugih roditelja. S druge strane, roditelji djeteta koje je ugrizeno, mogu se zabrinuti za sigurnost i dobrobit svog djeteta i osjetiti ljutnju na dijete koje je ugrizlo i nepovjerenje prema osoblju vrtića koje nije takvu pojavu spriječilo.

Iako pojava griženja u jasličkim skupinama nije neuobičajena i razvojno je primjerena djeci jasličke dobi,  to ne znači da se smatra prihvatljivom i poželjnom, već se nastoji poduzeti sve što je moguće kako bi takvo ponašanje prestalo – važno je intervenirati kako bi djeca naučila ne primjenjivati takvo ponašanje.

Za razumijevanje ove pojave važno je znati da:

• mala djeca često grizu i to je zapravo neizbježno kad se nalaze u grupi. Važno je znati da je to normalno ponašanje u ranoj dobi, i u tom uzrastu ne predstavlja znak da s djetetom nešto nije u redu, da nešto nije u redu kod kuće, niti da nešto nije u redu u vrtiću. Ne moraju sva mala djeca prolaziti kroz fazu grizenja, ali u gotovo svakoj grupi djece od 1 do 3 godine starosti naći će se poneko dijete koje grize.
• mala djeca imitiraju ono što vide od vršnjaka (i odraslih) – ako jedno dijete počne gristi može se dogoditi da i druga djeca počnu s takvim ponašanjem pa se broj onih koji grizu u nekom trenutku može povećati.

 

U osnovi ovog ponašanja su različiti UZROCI:  

• Dok još ne znaju dobro reći što hoće, griženje djeci predstavlja oblik komunikacije. Naučite „pročitati“ takvo ponašanje pitajući se : „ Što se to zapravo događa?“.
• Mala djeca grizu kad ih nešto boli (npr. kad im rastu zubići kako bi olakšali bol zbog otečenog zubnog mesa).
• Oralna razvojna faza – način na koji dijete istražuje i upoznaje svijet koji ga okružuje (dijete kroz sluznicu usta upoznaje svijet i doživljava ugodu i neugodu) pa se ponekad u tom procesu dogodi poneki ugriz.
• Neshvaćanje da ugriz boli – u ranoj dobi djeca još ne razumiju da ugriz drugoj osobi donosi bol pa je to važno stalno naglašavati a istovremeno razvijati emocionalnu inteligenciju i empatiju, ali nikako dijete ugristi natrag kako bi samo iskusilo istu bol!
• Djeca jasličke dobi još ne mogu verbalizirati svoje emocionalno stanje ni eventualne neugodne emocije poput ljutnje, tuge, straha, frustracije… pa pronalaze način kako privući pažnju odrasle osobe kada nisu zadovoljni – grizu – upravo je zato važno da odrasli prepoznaju kada dijete najčešće grize i uvide koja se potreba nalazi u pozadini (glad, umor, frustracija jer mu drugo dijete uzima ili ne da igračku ili pak jer mora čekati na red)
• Neka djetetova potreba nije zadovoljena, a ono ne zna verbalizirati riječima objasniti što želi niti se može strpjeti dovoljno dugo pa pribjegne najbržem i najjednostavnijem rješenju – ugrizu. Ugriz tako postaje djetetov način komunikacije. Može ugristi drugo dijete jer mu ovo ne da igračku ili mu se slučajno našlo na putu. Djeca grizu i vlastite roditelje, protestiraju npr. ako ga roditelj želi podići, presvući mu pelenu…itd.
• Želja za izazivanjem reakcije (zbog nedostatka pažnje ili dosade)

 

Iako je griženje dio djetetovog razvoja, takvo se ponašanje

ne smije ignorirati!

 

Što odgojitelji čine?

Nažalost, ne postoji čarobno instant rješenje da mala djeca u jaslicama prestanu gristi, no odgojitelji poduzimaju niz mjera kako bi pomogli djeci i njihovim obiteljima da što lakše prođu kroz ovu problematičnu razvojnu fazu:

• Djeci pomažemo oko učenja prihvatljivog ponašanja i ne smatramo djecu koja grizu lošom ili zločestom.
• Pojačano nadziremo dijete koje grize i pomažemo spriječiti da dođe do ugriza.
• Predviđamo situacije u kojima bi moglo doći do griženja i dajemo djetetu priliku da se smiri i uspije kontrolirati, preusmjeravamo pažnju djetetu.
• Nastojimo osigurati dovoljno velik i prohodan prostor i tjelesne aktivnosti koje omogućavaju “pražnjenje” energije. Iz navedenih razloga djeci u jaslicama svakodnevno nudimo dovoljno različitih aktivnosti i igračaka kako se ne bi sukobljavala oko korištenja igračaka i sudjelovanja u aktivnostima.
• Pridržavanje određenog reda, postavljanje granica prihvatljivog ponašanja, dosljednost i smanjivanje neizvjesnosti smanjuju napetost i stvaraju kod djeteta osjećaj sigurnosti.
• Interveniramo kada dođe do sukoba između djece i pomažemo im da sukob riješe dajući primjer kako se dogovara i postupa u takvim situacijama.

Odgojitelji će vam svakako reći kad netko ugrize vaše dijete, a isto tako i kad vaše dijete nekog ugrize. Važno je da roditelji dobiju informaciju o ponašanju djeteta u skupini, kako bi i oni poduzeli sve da se pojava nepoželjnih ponašanja smanji.

 

 Što činiti kada do dođe do ugriza?

1. Važno je da reagiramo!
2. Odvojimo djecu.
3. Utješimo ugrizeno dijete te po potrebi damo prvu pomoć.
4. Dijete koje je ugrizlo udaljimo, umirimo i objasnimo mu da je takvo ponašanje neprihvatljivo i da uzrokuje bol na način da mu kažete : Npr. „Ne gristi, Anu to boli.!“ Recite mu da ugrizeno dijete to boli i navedite ga  da utješi ugrizeno dijete. U svakom slučaju, bitno je da dijete dobije jasnu poruku da odrasla osoba ne dopušta takvo ponašanje i da će svaki put kada dijete nekoga ugrize odrasla osoba reagirati.

 

Što roditelji mogu učiniti?

Slično kao i odgojitelji u skupini, i roditelji mogu postupiti kod kuće. Korisno je da roditelj:

• Mirno i odlučno kaže da ugriz boli i da to ne smije raditi, bez preopširnog objašnjavanja.
• Nema smisla tražiti objašnjenje od djeteta za takvo ponašanje jer ga ono vjerojatno ne zna.
• NE gristi dijete kako bi shvatilo da to boli nego ga usmjeriti na pomaganje onome koga je ozlijedilo
• Budite mirni. Ne vičite na dijete. Vaše će dijete više naučiti o lošem ponašanju ako mu priđete blizu, čučnete na njegovu razinu i obraćate mu se čvrstim ali neutralnim glasom.
• Imajte povjerenja u dobrotu djeteta i sposobnost da se pozitivno mijenja, ali znajte da poboljšanja dolaze polako i da je to dugotrajan proces.
• Čak i kada dijete zna da je napravilo nešto neprihvatljivo, uvijek treba dobiti poruku da je vrijedno ljubavi ( „Tebe volim, ali nije dobro to što radiš!“ ).
• Pohvalite svoje dijete kad god se dobro ponaša!
• Ukoliko je vaše dijete nekog ugrizlo u vrtiću, ne kažnjavajte svoje dijete kod kuće jer je ta situacija već riješena u vrtiću.
• Ako je netko ugrizao vaše dijete u vrtiću, važno je da imate povjerenja u odgajatelje i da znate da se oni savjesno zalažu za rješavanje ili ublažavanje problema koji se mogu pojaviti oko griženja. Kad se pojavi problem griženja djece, najvažnija je suradnja obitelji i odgajatelja, povjerenje, otvorena komunikacija i uzajamno poštovanje.

Nataša Širol Osmanović, psihologinja